I tako nakon tog okršaja, osjetilo se neprijateljstvo u zraku.
Razgovarala sam sa odraslima, mamom, tatom i na poslijetku sam pedagogicom. Tata me pohvalio što sam je ošamarila, mama mi je savjetovala, da se udaljim od nje, a pedagogica mi je rekla da se razgovorom može sve riješiti i dala mi je tri dana da to riješim.
Na razgovoru sa pedagogicom.
Najprije je pozvala jednu curu iz mog razreda, ona nije rekla ništa posebno, sa njom sam onako ajmo reć dobra.
Pa kako se ti osijećaš u razredu? - pitala me ped.
Na to pitanje sam se htjela izderat na nju, pa kako bi se trebla osijećat nakon svega, pa sam odlučila pravit se kao da nisam čula to pitanje.
Zatim me tako neko vrijema zapiktivala i odlučila je pozvat kravu, onu kravu, ali ne moju rodicu, nego jednu drugu. Ona je odvratna, mislim u svemu, pogotovo u jeziku.
zatim je nastao njen lavež, i tako je lajala, lajala, ja je nisam ni slušala.
Zatim pedagogica reče: Imaš tri dana da to središ sa rodicom?
To mi je tako zvučalo, ko da je u meni problem.
Napokon je prošlo.
U razredu preko odmora.
Počeli su šapati.
Znaš što je rekla? - počela je kraveina sa svojim jezikom.
Zatim su svi zbili glave i zatim je počelo.
Zašto si rekla da smo mi retardirani?- rekla je jedna.
Ovo je bilo pre jadno, koliko samo mogu govoriti gluposti. Mislim ja nisam takva osoba, ja se tako ne izražavam. Oni me uopće ne poznaju više. Protekle su svađe, u kojoj ja nisam sudjelovala, mislim svi su vikali u glas, ali kao da su govorili među sobom, ja sam bila u trećem svijetu. Oni nisu važni. Oni su postali osobe, više nisu djeca, oni su odrasli, zli ljudi. Dijete u njima je nestalo. U školskom hodniku.
(Rodičino ime) idemo razgovarat! - bila sam ljutita.
Hi-hi! - odgovori vještica, mislim rodica.
I tako ona pobjegne.
Uslijedio je štrajk učitelja.
I ja jednog dana nešto radim po kompjutoru,
kad ono, ona na vrata.
Izgledala je kao... govno.
Uto dođe i njena mama.
počele u svađe, da ona to nije govorila, da su oni to izmislili.
da je ona govorila tamo nešto treće.
Koje laži!
Nije njoj bilo teško u školi, nisu nju provocirali, iz dana u dan.
Događalo se mnogo toga.
A točku na i stavile su njezine krokodilske suze.
Upoznala sam ja nju dobro onog ljeta, nisam sve napisala, ali bilo je očajno.
Ona nije dobro društvo.
Pobijedila je. Njene kroko-suze.
Ne zna ona kako je bilo.
Dobila je bitku, a ne i rat.
taj dan sam se razbolila, dobila temperaturu,
koja je trajala više od mjesec dana i rat je bio odgođen, ali nastavit će se.

Iako mi je upropastila moj 13. rođendan. Nije tu stala. Iako je u školi nisam duže vrijeme vidjela, bilo je sve u redu, dok ja nisam otišla na natjecnje iz matematike.
Ja slijedeći dan dolazim u školu, onako sve normalno, ali primjetila sam kako je društo nekako oko mene drugačije.
"Što vam je?"- upitah.
"Ubit će te?"- odgovori jedna cura.
Nije mi bilo niša jasno, što se događalo, ali zvonio je sat i otišli smo u razred. Onako svi su se okupljali i na jednom.
"Što si govorila da sam krava bez mozga?"- upita jedna.
"Što si govorila da se ulizujem dečkima?"- upita druga.
"Što si govorila da sam glupača na kvadrat?"- upita treća.
I tako svi redom, ja sam bila u šoku, ja nisam osoba koja ogovara, što se to dogodilo, kako se to dogodilo, kako su tako lakovjerni. Nikada se nisam posebno družila sa njima, ali ovo je pretjerano, tada sam ugedala nju, nju sa osmjehom na licu, priča, priča.
Tada dolazi jedan od dečkiju sa stolicom:
"Ubit ću te!"- reče.
"Ajde, samo probaj, da vidimo, čekam!"- odgovorim u šoku.
Zašto je ona bila tamo, možda se samo dogovarala sa nekim, zašto je štajala sa smješkom na licu. I napokon zvoni sat, nastavu nisam pratila, jako sam se zabrinula, što se to dogodilo?, razmišljala sam.
Napokon je došao mali odmor, saznala sam da je ona svašta govorila da sam ovog ljeta samo ogovarala ove svoje iz razreda, čak je rekla da nosim tatine čarape. Kao prvo ne nosim ih, imam svoje, kao drugo, kome ljeti trebaju uopće čarape.
Teška odluka.
Pljusnula sam je. Čulo se, ali nije reagirala, koja glupača. Najrađe bi je zadavila. Ali žao mi ju je, tako je nisko pala. Noćna mora, traje i traje, nemam više mira u razredu, sve radi nje, ne samo da mi je upropastila rođendan, nego i školsku godinu.

Ovo je istinita priča.
Za sve nove koji ovo
čitaju "ona" je moja
prva rođakinja.
Duga je ovo priča,
još slijedi jedan post.
Ovaj je napisan u
dijalogu, da bolje
objasnim.

Pravila za komentiranje:
Bila bih zahvalna na pokojem
savjetu, jedan komentar,
bez svrati i komaj. Hvala.

Zašto baš carpe diem? - pa naravno trebamo iskoristit život. Zašto bismo po cijele dane ljenčarili, kad nas vani čeka zabava. Danas je bilo super. Bila sam na kupanjac - na brzinu i tako mi je prošlo vrijeme. Što ja volim ljeto, ono luda sam za njim. Ali kadkad tu ludost za ljetom može netko pokvariti, kao naprimjer moja 1. rodica. Pa da započnem svoju horror priču. Odlučila sam da ću samo sa jednom osobom provesti svoj rođendan. Odlučila sam pozvati svoju rodicu, jer mi se ona činila najzabavnijom. Pozvala sam je da dođe kod mene par dana prije i da se dobro zabavimo. Prvi dan je prilično dobro prošao, iako je bila dosadna, išli bismo na rivu i vratili se i ona bi htjela opet. A kako je bio osmi mjesec, meni se nije dalo po toj žegi pri podne ić dva puta na rivu, a ni moja kuća nije baš blizu.Ja sam joj rekla da se meni ne da i da naravno nećemo ić, a ona se naljutila. Pa joj je bilo dosadno, pa sam je ostavila na miru i otišla da se ispuše. A kad sam se nakon samo pet minuta vratila, ona je sve moje stvari pretražila. Počela sam vikat na nju... već mi je bila dosadila. Slijedećeg dana je bilo ponešto bolje, barem u jutro, ali je cijelog dana jela, pojela mi je cijeli onu bocu nutelle i još nešto, ne sijećam se. Nisam joj ništa progovorila, jer nisam htjela upropastit rođendan. Pa slijedećeg dana kada mi je i bio rođedan, otišli smo sa još jednom mojom prijateljicom na sladoledni kup. Bilo je super i dobro smo se zabavili. Kad smo završili, prijateljica se vratila kući, a rodica sa mnom. Nego da se vratim na to jutro što se događalo. Probudila me, čestitala mi 13. rođendan, sve je bilo ok. Dala mi je neki poklon i onda je počela kako ona će otić, kako joj je kod mene dosadno, da nema što radit, kako će joj biti bolje tamo, mislim stvarno me izlučivala, ja to ne mogu baš objasnit riječima, ali je bilo stvarno depresivno. Prije polaska na sladoled, opet je počela sa tim svojim glupostima, pa je čak spomenula kako joj ide na živce cura sa kojom idemo na kup. Tu je bilo malo svađe, ali se smirila i otišli smo. Kako je sve bilo dobro na sladoledu nisam očekivala, da će poslije početi ogovarati moju prijateljicu, pa digla mi je živac. Rekla sam joj da ako će semtat i pokvarit mo rođendan, neka ide kod tih njenih i neka me pusti na miru, dosta mi ju je bilo. Priča će se nastaviti u idućem postu, preduga je. Vidim da se sva ta grozota pretvorila u priču. Nemojte steknuti krivi dojam, sve je to bilo puno gore, nitko to ne zna bolje od mene. Hvala vam ljudi na lijepim željama za ovo ljeto i ja to vama želim. I još jedna napomena u slučaju novih čitatelja:

Bilo bi lijepo od
vas da ostavite pokoji
savjet u komentaru.
- dovoljan je jedan komentar
jer toliko i vraćam
- pročitajte post
- bez svrati i komaj. Hvala.

Ovog ljeta...
1. ću biti sretnija
2. će biti bolje od prošlog
3. ću se zabavljati
4. ću vježbati
5. ću se kupati
6. ću čitati
7. ću učiti
8. ću ludovati

Osam obećanja... Što zaista znače?
1. ću biti sretnija
&bull prošlog ljeta nije bilo nešto lijepo, a ni ove zime i mislim da je došlo vrijeme za sreću, zabavu i ludovanje

2. će biti bolje od prošlog
&bull ko što sam rekla, prošlo nije bilo lijepo, i svatko će nadrapati tko ga pokuša pokvariti, jer mi je stvarno dosta razročaranja... Dosta mi je budala.

3. ću se zabavljati
&bull to znači d se neću dosađivati, kao prošlog ljeta, naći ću zabavu i ništa me neće sprijećiti i točka.

4. ću vježbati
&bull cijelu zimu nisam imala prilike nešto vježbati, pa sam odlučila vratit se u formu.

5. ću se kupati
&bull to se sporazumijeva

6. ću čitati
&bull to obožavam, pogotovo ću čitati Fear Street - serijal tih priča.

7. ću učiti
&bull naravno bez toga jednostavno ne mogu, takva sam i točka.

8. ću ludovati
&bull to mi je lijek protiv dosade.

Ako ste sve pročitali, shvatit ćete da se odprilike
sve odnosi na prošlo ljeto, naime sve je pokvarila
moja rođakinja i to još na moj rođendan - užas.
I onda nije na tome samo stala, nego mi je i
upropastila i školsku godinu, ali ona je jadna,
vratit ću joj kad tad, dost mi ju je.

Bilo bi lijepo od
vas da ostavite pokoji
savjet u komentaru.
- dovoljan je jedan komentar
jer toliko i vraćam
- pročitajte post
- bez svrati i komaj. Hvala.